pred uzdahom istine jasnog sna
Žudnje daleke
još samo vrisak ne zna
Daljinu sasvim da sakrije
u mojoj sobi
dok pred ogledalom Sudbine
stojimo nas dvoje
odeveni odorama golotinje
u prevelikoj čežnji
da smo i od Sna veći i bliži
Zagrljaju Svitanja u nama - Andjelko Zablaćanski
